Српски Покрет Двери - Лого
Search
Porodica, projekti, psiholozi

Pratimo urušavanje porodice, pratimo ravnodušno. tiče nas se koliko i gej parada, katkada i manje. Svaki četvrti brak u Srbiji se razvede. Roditelji izbegavaju da plaćaju alimentaciju za svoju decu. Muževi neretko tuku žene, tuku i ljubavnice a zlostavljanje muževa, naročito kada onemoćaju, takođe cveta. Ostareli roditelji nisu ničija briga, njihovi stanovi jesu.

Od nastavnika se traži da se ponašaju kao crtani filmovi. Da budu zabavni. Ali, da ne budu suviše lični, da ne grle decu. Da sami ne budu suviše empatični ali da razvijaju kod dece empatiju SAMO prema određenim kategorijama. Prema manjinama da, ne prema naciji. Reforma školstva je kul jer preko vikenda uče profesori a ne đaci.


Od dece se traži da im smartfoni budu najbolji prijatelji. Istorija je gnjavaža, knjige nisu u fazonu. Radiš ono što ti kaže reklama, salutiraš kad te zove banka. Završiš nešto, štagod i „pališ”.


Veliki broj dece ne zna kako im se zovu tetka i teča. Baba i deda „smaraju”, roditelji su u panici da se i na njih ne primeni ista odrednica. Biti roditelj danas u Srbiji je najmanje poštovan društveni zadatak. Društvena klima je takva da ste svuda suvišak ako ste mama.


Kul je ako muvaš, kul je sve ako imaš kintu, silikoni su kul, kul je sve – ako te ne uhvate. Rijaliti su vrh vrhova. Vozi, Miško.


Psiholozi koji rade na idi-mi-dođi-mi-plati-mi-prođi-mi projektima su kul. Jesu se narodu smučili ali oni kuliraju narod.


Projekti vezani za vršnjačko nasilje skupi su ali su zato i glupi. Država naplaćuje vaspitne prekršaje dece roditeljima. Kažnjava ih ali ih pre toga otpušta. Tako sveže otpušteni ili zaposleni bez radnog vremena – baš mogu da se posvete svojoj deci. Da se požale psiholozima? Ali oni koji su pisali te projekte nisu džaba krečili, pare su im stigle upravo od onih koji savetuju otpuštanje roditelja… sve kul sve fensi ista ekipa.


Sigurne kuće su takođe koštale ali su retko kome trajnije pomogle. Udruženja samohranih roditelja ima kao pleve, organizacije jedna drugoj prebacuju pare za nebulozne aktivnosti – deca samohranih roditelja žive isto i dalje.


Ok, vreme je liberalnog kapitalizma. Ali, koji porodični model zagovaraju psiholozi Srbije? Ukazuju li na ugroženost dece u Srbiji? Šta kažu za rijalitije? Nije li radna i vredna samohrana majka bila daleko zaštićenija u patrijarhalnoj srpskoj porodici nego što je danas, kraj svih tih para koje idu (kao) „na podršku” ovoj marginalnoj grupi?


Šta je uopšte marginalna grupa danas u Srbiji?

Romska porodica?

Deca čija oba roditelja su izgubila posao? Deca u enklavama?

Šta je porodica i kako je danas vide srpski psiholozi?


Čuli smo mnogo psiholoških glasova u Miloševićevoj Srbiji.

Ima li ijednog glasa koji ide u prilog zdravoj i mentalno očuvanoj porodici u Srbiji?


 Preuzeto sa: Psihološka tribina


Будите у току!

Пратите нас на друштвеним мрежама: