Milovan Jakovljević: Bela knjiga SNS – mrtvo slovo na papiru

Ako pročitate „Belu knjigu“ SNS-a, tj. politički program SNS-a koji je objavljen oktobra 2011. godine, ne možete a da se ne zapitate da li se SNS i zvanično odrekla svog političkog programa.

Povlačeći paralele sukcesivno po svim oblastima privrede i društva, između onoga što piše u „Beloj knjizi“ i činjeničnog stanja stvari u našem društvu, nemoguće je ne primetiti očigledne nedoslednosti u sprovođenju političkog programa političke elite SNS-a.


Evo par konkretnih primera:

Na drugoj strani „Bele knjige“ pod nazivom-jaka ekonomija, političkog programa SNS-a, kaže se da je bivši režim za tri i po godine (pri tome se misli na „žutu vlast“) uvećao javni dug za 6 milijardi evra, gde je dostignuta granica zaduženosti od 45% BDP-a. A mi pitamo: Koliki je danas javni dug Srbije i koliki je procenat zaduženosti Srbije?! Reći ćemo vam – javni dug je porastao sa 15,1 milijardi evra u maju 2012. godine do 23,6 milijardi evra na kraju 2017. godine. Što se tiče zaduženosti BDP-a u procentima, on je porastao na preko 65%.


Na istoj strani „Bele knjige“ u stavu br. 4 kaže se da su „žuti“ otpustili 556.000 radnika, a da je stopa nezaposlenosti blizu 23%, a danas u Srbiji imamo 766.500 nezaposlenih građana što znači da procenat nezaposlenih nije smanjen već naprotiv uvećan je, uprkos najavama dolaska stranih investitora, koji po rečima Aleksandra Vučića nigde neće dobiti bolje i veće podsticaje, subvencije i uslove kao u Srbiji, a sve to na uštrb domaće privrede i domaćih poreskih obveznika.


Kada je u pitanju reforma državne administracije, na strani br. 3 kaže se da će državna administracija smanjiti troškove privredi i poreskim obveznicima i povećati svoju efikasnost, a evo svedoci smo rasta poreskih stopa i to ne samo PDV-a, već i ostalih taksa i poreza. Dodatno opterećenje stvara upošljavanje stranačkih kadrova uprkos odluci Vlade na oročavanje zapošljavanja u javnom sektoru. Jer kako se nezvanično procenjuje u Srbiji je na privremenim i povremenim poslovima, (najčešće angažovanih ugovorom o delu) uposleno oko 50.000 članova SNS-a, koji svoje usluge stranci naplaćuju posredno od poreskih obveznika. Godišnje prenadležnosti ovim ljudima se procenjuju na oko 252.000.000 evra, što je nominalno više od „uštede“ koju je vlada ostvarila pljačkajući penzionere i zaposlene u javnom sektoru, smanjujući penzije i plate. Podsetiću vas da najavljena „ušteda“ u bruto iznosu na godišnjem nivou po rečima Aleksandra Vučića iznosi oko 400.000.000 evra, ali usled smanjenja kupovne moći, tj. pada javne potrošnje, realan iznos ove protivustavne „uštede“ je oko 210.000.000 evra.


Kada SNS u svom programu na str. 5 stav 7, govori o borbi protiv kriminala i korupcije, verovatno misli na kriminalce iz drugih političkih partija, jer zasigurno ne misle na svoje finansijere : kraljeve šećera, cigareta, poljoprivrednih poseda, energetike, a posebno rudarske „kraljeve“ srpskih rudnika. U Srbiji je trenutno znatno više afera od onih 24 koje je pokojna Verica Barać, gotovo kao svoj amanet ostavila policiji i pravosuđu da ih reši. Od te silne halabuke i busanja u prsa, kolonijalni upravnik stekao je samo virtuelnu političku popularnost, a od pravosnažnih sudskih presuda posle 5 godina vlasti prozapadne Vlade nema epiloga. Zašto je to tako, mislimo da je postalo baš svima jasno. Tajkunima, većini medija, Vladi Republike Srbije, kriminalcima je zajednički poslodavac i on se nalazi u Vašingtonu, Berlinu, Londonu i Briselu.


Na str. 7 tačka 13 naprednjaci kažu da će izdvajanja za nauku, istraživanja i razvoj porasti u sledećih 5 godina na 2-3% BDP-a. Podsetićemo vas da su izdvajanja za nauku i dalje oko 0,4% .


Na istoj strani tačka 8 govori, citiramo : „Obezbediti punu zaštitu privrednih subjekata od nelojalne konkurencije i sprečiti nastojanje i zloupotrebu monopolske pozicije“. A šta su činjenice ove godine? Činjenica je da imamo podsticanje, subvencioniranje i svako drugo, kako političko tako i ekonomsko, dodvoravanje stranim firmama. Evo na jednom plastičnom primeru da to i objasnimo. Recimo u sferi proizvodnje kućnih električnih aparata imamo domaću firmu koja proizvodi bojlere već 20-30 godina sa domaćim sirovinama, radnom snagom, bez jednog dinara podsticaja i biznisom započetim bukvalno na livadi. A sa druge strane imamo inostranu firmu koja je na „izvolite“ dobila kompletnu infrastrukturu , podsticaj od 10.000 evra po zaposlenom, uz ugovornu obavezu na svega dve godine.


Ovde kao izuzetno negativne pojave uočavamo: 1.Urušavanje domaćeg privrednika, a da apsurd bude još veći, iz poreza domaćeg privrednika država finansira stranog privrednika i ujedno stvara nelojalnu konkurenciju i samim tim monopol stranoj firmi. 2.Indikativno je to što je Vlada Republike Srbije u ovom obimu predusretljiva i ažurna kada je u pitanju strani kapital. I baš zbog toga osnovano sumnjamo da se iza vlasniče strukture takvih inostranih firmi krije neki domaći korumpirani tajkun ili političar, koji je ujedno i finansijer vladajućih političkih stranaka u Srbiji.


Tačka br. 6 govori o smanjenju PDV-a na proizvode i usluge za bebe i osnovne prehrambene proizvode, hleb, mleko, ulje i brašno. PDV stopa na hleb, mleko, ulje i brašno je povećana, dok je povraćaj PDV-a na opremu za bebe ukinut.


Tačka 7 na str. 8 obećava selektivne stope oporezivanja dohodaka i zarada građana, gde će bogati građani biti više oporezovani, a smanjiti se poreska opterećenja na najniže zarade. Svedoci smo da do ove promene nije došlo, jer bi samom primenom ovakvog zakona vladajuće političke elite same sebe ugrozile.


Kada je preduzetništvo u pitanju, SNS se u svojoj „Beloj knjizi“ na strani 10 tačka 3 i 7, zalaže za smanjenje doprinosa za najmanje 30% na zarade malim, srednjim preduzećima i zanatskim radnjama, kao i oslobođenje poreza i taksi od 1-3 godine u zavisnosti od broja zaposlenih i vrste delatnosti. Pitamo vas, da li je tako? Jednostavno, nije.


„Kancelarija za brze odgovore“ koja je opisana na strani 12 političkog programa SNS je zamišljena da podstakne investicije u našoj zemlji. Do dana današnjeg ovo nije zaživelo, a toliko su čelnicima SNS-a bila puna usta priče o ovoj virtuelnoj instituciji. Valjda je jedino kroz nju realizovan još virtuelniji projekat „Beograd na vodi“.


Najveću opsenu i nedoslednost svakako predstavlja i obećanje SNS-a napisano te 2011-e godine na strani 14 stav 2, a odnosi se na našu južnu pokrajinu. Citiramo: „SNS će insistirati na tome da najvažnije odluke i sporazumi (čitaj Briselski) koji određuju budućnost države i nacije, moraju biti potvrđeni od strane građana na referendumu“. Ne sećamo se da nas je bilo ko šta pitao, a najmanje na referendumu.


Strana 17 stav 2. SNS konstatuje da budžet za poljoprivredu u Vladi Mirka Cvetkovića iznosi 2,45% i da je to nedopustivo malo, već da agrarni budžet treba odmah povećati i to duplo, i to baš te izborne, 2012 godine na 5% BDP-a, a svake naredne godine minimalno dizati za još 1% BDP-a. I baš te 2012 godine i svih narednih, budžetska sredstva za poljoprivredu permanentno su umanjivana. Da bi 2014. godine rebalansom budžeta, budžet za poljoprivredu bio smanjen za 4,1 milijardu dinara.


SNS na strani 37 predviđa formiranje Ministarstva za brigu o porodici i deci, međutim desila se još jedna obmana. Možda su zaboravili, a možda su dobili negativno mišljenje iz Brisela ili od LGBT populacije.


Na strani 41 između ostalog se garantuje: „Stečeno pravo na penziju (kao lično pravo) mora se poštovati. SNS će učiniti sve da država garantuje sprovođenje tog prava, država će garantovati isplatu penzija, bilo da su starosne, invalidske ili porodične. One moraju biti realne i usklađene sa platama i rastom cena“.  Šta reći?! I tada su naprednjaci znali šta je po zakonu i da je pravo na penziju stečeno pravo, lično pravo i samo po sebi predstavlja ustavnu normu. Ali ko nas pita. MMF, Svetska banka i ostale ekonomske ubice ne misle tako, jer oni su tu da stvore finansijski ambijent za dodatno zaduženje i urušenje srpske ekonomije. Mislim da je svima postalo jasno da nas „strani partneri“ vole do zadnje njive, do poslednjeg izvora vode, fabrike, rudnika, EPS-a, Telekoma i drugog.


SNS u „Beloj knjizi“ na strani 44 obećava da će stvoriti mogućnost da svi državljani Srbije koji žive u inostranstvu mogu da biraju i budu birani i to ne moraju da učine samo u DKP-u naše zemlje, već savremenim vidovima komunikacija, posebno putem interneta. Naravno, takva ideja do danas nije zaživela, jer je očigledno da su naši građani u dijaspori više obavešteni o političkim prilikama u Srbiji od nas samih, pa samim tim retko ko bi glasao za pogubnu politiku SNS-a na čelu sa Aleksandrom Vučićem. Pa je logično da predsednik SNS-a uskrati takvu mogućnost našim sunarodnicima iz rasejanja.


Ovo je samo par primera nedoslednosti, obmana i manipulacija SNS-a. Možda su ovi primeri iz „Bele knjige“ – političkog programa SNS-a, zaboravljeni, jer su naši građani svakodnevno „bombardovani“ novim obmanama, lažima, spinovanjima tako da se više i ne trude da provere šta je istina a šta ne. Mislim da bi bilo dobro da na konferencijama za medije, pored novinara, tehnička služba Vlade obezbedi jedan poligraf aparat, na koji bi predsednik države i njegovi saradnici bili priključeni prilikom davanja izjava, tako da građani i javnost u Srbiji odmah saznaju da li je laž ili ne, i koliki je intenzitet laži. Plašim se samo da aparat ne eksplodira.



Milovan Jakovljević,

član Predsedništva Srpskog pokreta Dveri