U Dušanovom zakoniku donetom na Vaznesenje Gospodnje 1349 god. u Skoplju, stoji odredba:“ Sirota koja nije kadra parničiti se ili odgovarati, da dade zastupnika, koji će za nju odgovarati.“

U poglavlju Ustava RS koji je donet 2006 god. stoji odredba:“ Svakome se, pod uslovima određenim zakonom, jemči pravo na pravnu pomoć. Pravnu pomoć pružaju advokatura kao samostalna i nezavisna služba, i službe pravne pomoći koje se osnivaju u jedinicama lokalne samouprave, u skladu sa zakonom. Zakonom se određuje kada je pravna pomoć besplatna.“

 

Zakon o kojem govori Ustav stupa na snagu 13 i slovima trinaest godina kasnije od utorka 1.10. 2019 god.

 

Šta je besplatna pravna pomoć? To je ona pomoć koju stručni ljudi- pravnici treba da pruže i onoj kategoriji stanovništva koja nije u mogućnosti da za tu pomoć plati. Upravo siromašni ljudi često trpe nasilje u porodici, deci je potrebna zaštita iz oblasti prava deteta, ti ljudi  se pojavljuju kao korisnici svih vidova usluga, za njih važi pretpostavka nevinosti i vrlo često su tuženi. Država nije do današnjeg dana prepoznala intenciju i potrebu da Ustavom garantovano ljudsko pravo zaštiti.

 

Pravnu pomoć koju neće plaćati od 1. oktobra moći će da dobiju: korisnici novčane, socijalne pomoći ili dečijeg dodatka, kao i oni koji to nisu, ali bi zbog finansiranja iz sopstvenog džepa vidno osiromašili. Ovo pravo imaće i pripadnici osetljivih grupa: deca, o čijem se pravu, obavezi ili interesu odlučuje pred sudom ili drugim organom, žrtve nasilja u porodici, osobe koje traže azil, izbeglice, lica pod supsidarnom zaštitom, interno raseljeni, osobe sa invaliditetom, oni koji ostvaruju zaštitu od torture i nečovečnog postupanja ili trgovine ljudima.

 

Građanin se prvo obraća organu uprave u jedinici lokalne samouprave. Ovlašćeni službenik razmatra njegov zahtev i upućuje ga na registrovanog pružaoca besplatne pravne pomoći. Građanin se i neposredno može obratiti pružaocima pomoći ako mu je potrebna informacija, pomoć u popunjavanju formulara ili pravni savet. Troškovi postupka i usluge pružaoca pomoći biće finansirane iz republičkog i budžeta lokalnih samouprava, kao i iz projektnog finansiranja i donacija.

 

Koliko puta jedna osoba može da se obrati za ovu vrstu pomoći zakonom nije definisano ali je definisano da pravo na besplatnu pomoć neće biti moguće ako se utvrdi da se ono zloupotrebljava, a svi kojima se odobri besplatna pravna pomoć dužni su da prijave promenu podataka na osnovu kojih su i dobili pomoć o trošku države.

 

Na samom kraju, ne možemo da se otmemo utisku da su po ko zna koji put, ovim zakonom diskriminisane kategorije stanovništva koje ispunjavaju uslove za besplatnu pravnu pomoć. Siromašni građani su prinuđeni da prihvate pravnu pomoć koju im država nameće, dok svi ostali građani imaju pravo na slobodan izbor.

 

 

Savet za ustavna pitanja, pravdu i zakonodavstvo