Српски Покрет Двери - Лого
Search
Nikola Đurić na protestu u Šidu

Dobro veče, draga braćo i sestre! Pre nego što podelim sa vama ono što osećam, zamolio bih vas da minutom ćutanja odamo počast svim žrtvama NATO bombardovanja 1999. godine… Slava im!

Moje ime je Nikola Đurić i student sam Fakulteta bezbednosti beogradskog univerziteta. Neizmerno sam zahvalan na pozivu organizatora i na prilici da javno izrazim podršku i solidarnost sa svima vama koji već nedeljama i mesecima protestvujete, jer znam kolika se represija, ucene, pretnje i svi ostali vidovi nasilja vrše, naročito u manjim mestima, sve zbog toga što vam ova nakaradna vlast ne dozvoljava da mislite svojom glavom. E pa toj takvoj vlasti dolazi kraj!


Ljudi se sve više oslobađaju straha, shvataju da je ovo poslednji momenat, da je ovo konačno pitanje odluke, MI ili ON. Mi više ne smemo da se delimo, došao je taj trenutak u kome više nije važno da li je vaša ideologija leva ili desna, konzervativna ili liberalna, već je važno da svi zajedno želimo da prestane pljačka, da prestane nasilje, da nestane strah koji Srbi danas najviše imaju od drugih SRBA, a ne od nekakve spoljne pretnje, kako to mediji uporno pokušavaju da predstave.


Svi smo se usaglasili da se mora stati na put priznavanju Kosova i Metohije kao nezavisne države. Mi nećemo dozvoliti da budemo ta generacija koja se odriče svoje zemlje, nećemo dozvoliti da nas istorija pamti kao najgoru generaciju Srba koja je ikada živela!


Nećemo dozvoliti da na dvadesetogodišnjicu obeležavanja NATO bombardovanja slušamo i biramo za savetnike one koji su nas bombardovali, i koji danas viču na sav glas kako je potrebno pomirenje na Balkanu. Potrebno je pomirenje na Balkanu, draga braćo i sestre, ali do tog pomirenja neće doći ako nas budu vodili oni koji su tražili 100 za jednoga, oni koji smatraju da su sami sebi dovoljni, jer nijedan čovek nije sam sebi dovoljan. Ta ideologija individualizma je direktni krivac za uništenje porodice kao glavne institucije na kome je nastala srpska država. Svaki put kada je čovek pomislio da je sam sebi dovoljan, propao je.


Mi mladi, studenti pre svega ali i svi ostali, sabrali smo se i rekli da nećemo da bežimo iz svoje zemlje u potrazi za boljom budućnosti. Dali smo obećanje da ćemo ostati ovde, da ćemo se boriti da izgradimo državu koju će voditi časni i obrazovani ljudi, a ne nekakvi frizeri, tapetari ili moleri. Gradićemo državu u kojoj mladi koji imaju drugačije mišljenje neće biti prebijani i hapšeni od strane vlasti koja ne poznaje drugačije metode, koja ne zna šta je to dijalog.


Nasilje rađa nasilje, dragi prijatelji, to vam pouzdano tvrdim, i koristim ovu priliku da još jednom apelujem na vlast da ne huška i da ne tera Srbe na Srbe, mi ne želimo novi građanski rat, mi ne želimo nove sukobe, umorni smo od toga, mi samo želimo život vredan življenja u kome se nećemo pitati da li ćemo imati sutra šta da pojedemo, i život u kome svoje roditelje, decu i prijatelje nećemo viđati samo preko Skajpa, i slušati samo preko telefona! Što se svega ovoga tiče vlasti mogu da poručim da nismo isti, i dok je njih takvih – biće i nas ovakvih!


Čujem od ljudi da građani Šida i okoline imaju veliki problem sa migrantima, a nije mi jasno samo jedno?! Zar je moguće da nam u 21. veku oni koji su držali ljude u zoološkim vrtovima do kraja pedesetih godina prošlog veka, zameraju na našem odnosu prema migrantima? Zameraju Srbiji, zemlji za koju i Univerzitet Harvard utvrdio da je najmanje rasistička zemlja na svetu. Treba da ih je sramota. I njih, a i naše komšije Naprednjake, koji ne žele ili ne mogu da shvate da će sledeća žrtva možda biti baš njihova žena, sestra ili ćerka. Još jednom ih pozivamo, svi zajedno, da reše taj problem Šida i svih okolnih pograničnih mesta, da uvedu red u ovu državu, dok je još moguće popraviti stvari. Nemojte da posle bude kasno, da posle svi zajedno žalimo i tugujemo za stvarima na koje smo apelovali da će se desiti.


I za kraj, želim da iskoristim ovu priliku da vas sve pozovem na veliki narodni protest 13. aprila u Beogradu, kada ćemo konačno ispostaviti naše finalne zahteve. Tražimo uslove za fer i poštene izbore i mogućnost da narod jasno i glasno i bez straha može da kaže za koga je, i za koju je politiku.


Hvala na pažnji, moje ime je Nikola Đurić i ja sam 1 od 5 miliona! Živela Srbija!

 


Predsednik omladine Dveri u Beogradu



Будите у току!

Пратите нас на друштвеним мрежама: