Српски Покрет Двери - Лого
Search
Zabrana srpske kulture u Crnoj Gori – skandal evropskih razmera

Koncert u Herceg Novom: negacija crnogorskog identiteta ili upravo promocija istinskog crnogorskog i bokeljskog (srpskog) identiteta?

U povodu diskriminatorske i suštinski autošovinističke reakcije crnogorskog Ministarstva kulture, Savet za kulturu Dveri izdaje sledeće saopštenje:


Diskriminatorska, prikriveno i otvoreno antisrpska politika zvanične Podgorice, zabranjuje sopstvenim građanima da slobodno i na kreativan način, sami izražavaju i definišu svoj identitet. Koncert u Herceg Novom upravo je bio događaj koji je promovisao identitet (većine) građana Crne Gore na način za koji ti građani smatraju da je autentičan i da odražava njihova nacionalna osećanja.  U tom smislu tu su se nalazila nacionalna i verska obeležja kao i narodne pesme koje pripadaju nacionalnoj tradiciji tih građana. Po svim modernim evropskim standardima, reakcija crnogorskih vlasti predstavlja ozbiljnu povredu manjinskih prava Srba u Crnoj Gori. U Crnoj Gori se pripadnicima jednog naroda koji u njoj žive ne dozvoljava da izražavaju svoja nacionalna osećanja, što ne postoji ni u jednoj evropskoj državi.


Vlast u Podgorici pretenduje da zabrani građanima koji smatraju da su Srpstvo i Crnogorstvo jedno te isto, da izražavaju takav svoj stav, namećući im veštački tobožnju suprotstavljenost, jaz, podelu između srpskog i crnogorskog identiteta, prinuđujući ih da se opredele tobože za jedan a protiv drugog identiteta. Tako guraju naciju u građanski sukob, za koji, ako se desi, biće i jedini odgovorni. Građani u takvoj državi postaju taoci, a sloboda misli, veroispovesti i nacionalne pripadnosti prva je žrtva režima.


Vlasti u Podgorici, da bi uistinu bile demokratske, ne smeju da nameću Crnogorcima svoje, samo jedno i isključivo jedno viđenje crnogorskog (kao nesrpskog) identiteta. Ali upravo je odlika svih nedemokratskih, autokratskih, fašisoidnih režima iskrivljen, izvitoperen koncept nacionalnog identiteta, koncept koji nema utemeljenje u realnosti nacionalnih osećanja.


Za više od 40% birača u Crnoj Gori, crnogorski i srpski identitet su jedno nerazdeljivo nacionalno biće koju vezuje jedna kultura i jedna tradicija. Oni koji ne misle da je to tako, imaju slobodu da izražavaju svoje viđenje sopstvenog nacionalnog bića i identiteta. Dveri će uvek istupati argumentovano kritikujući njihovo viđenje, ali nećemo nikome da namećemo kako će da se oseća, jer je to krajnje intimna, privatna stvar, rečju, stvar ubeđenja i vaspitanja, savesti i lične istine.


Posebno diskriminatorski, vlasti u Podgorici tretiraju Bokelje, koji su taoci neozbiljne avanturističke nacionalne politike Podgorice. Bokelji nikada nisu bili Crnogorci, ali su uvek bili veliki Srbi, kao i Crnogorci uostalom. Ministarstvo kulture Crne Gore kada reaguje na koncert u Herceg Novom dira, istovremeno, u osetljiva srpska osećanja Bokelja, oduzimajući im u najavi pravo da i ubuduće organizuju ovakve manifestacije, lišavajući Budvu koncerta trubača iz Guče, jer je sve srpsko nepoželjno.


Za nas u Dverima, Crnogorstvo nije ništa drugo do srpstvo Crne Gore, jedan autohtoni i državotvorni vid srpskog nacionalnog postojanja na prostorima Zete, Brda, Skenderije, Primorja. Ali ne i Boke Kotorske, koja je istorijski uvek bila zasebna, mada su Srbi Boke bili pod zaštitom srpske države Crne Gore. Njegoš je bio Srbin, vladar Crne Gore i građanin sveta. Da li se on može razdeliti, kao i svaki drugi Crnogorac, koji zna da je Srbin, te mu je srpstvo na srcu? I da li treba očekivati od Srba iz Srbije da Crnu Goru prestanu da doživljavaju kao svoju zemlju? Da zemlju na kojoj su nemanjićke svetinje i u kojoj stoluje ćivot Svetog Vasilija Ostroškog ne doživljavaju kao svoju? Ko to očekuje, taj se prevario.


Novi, režimski nacionalni identitet, koji promoviše vlast u Podgorici, ovakav kako je sada definisan, nikada u istoriji Crne Gore nije postojao kao takav. Ali na žalost, 20. i 21. vek su razvili metode nacionalnog i socijalnog inženjeringa, i te se metode veoma ozbiljno primenjuju na srpskom nacionalnom korpusu. Vlasti u Podgorici veruju u njihovu moć, kao i u moć novca. Po tome se nimalo ne razlikuju od vlasti u Beogradu.


Šta za to vreme govori zvanični Beograd? Reakcije Beograda na sve incidente koje stvara režim u Podgorici sramotno su mlake, nepravovremene, neusmerene. Ali što još više zabrinjava, stičemo utisak da se Beograd nije ozbiljno pozabavio problematikom političkog i nacionalnog nadasve kulturnog, verskog i jezičkog inženjeringa u Crnoj Gori, i diskriminaciji svega što je srpsko. Srbijanski političari (poslednji primer je izjava Ivice Dačića), daju površne i u osnovi neozbiljne izjave o ovoj temi. A potceniti opasnog i zagriženog protivnika, koji je već duboko utvrđen u svojoj zabludi, najveća je greška iza koje stoji politička i svaka druga neodgovornost režima u Beogradu. Blagonaklon, nonšalantan pa i kukavički stav Beograda prema nedemokratskom režimu u Podgorici, obeshrabruje nade hiljade Srba i Crnogoraca da će se ovo ludilo uskoro završiti, i da neće imati nesagledive posledice po miran život Srba – Crnogoraca u Republici Crnoj Gori.

 


Savet za kulturu Srpskog pokreta Dveri


Будите у току!

Пратите нас на друштвеним мрежама: