Najgora od svih vlasti koja je Srbijom upravljala

Proteste čiji je okidač bilo nasilje nad političkim neistomišljenicima u Srbiji podržavam kao majka, žena, doktor pravnih nauka, univerzitetski profesor i najzad i kao član Predsedništva Srpskog pokreta Dveri.

Ali razlozi za proteste su mnogo dublji. Strah je razlog zbog koga je Srbija ustala. Ova, najgora od svih vlasti koja je Srbijom upravljala, godinama je koristila strah kao svoju strategiju, a pomoću njega je uspela da zarobi institucije, da ukine princip podele vlasti, da od Srbije načini zemlju gladnih, zemlju ropskog rada i dužničkog ropstva. Ona je potpisala izdajničke Briselske sporazume, društvo uvela u vladavinu najgorih i najnemoralnijih, a svoj model i percepciju politike kao blatnjavog ringa nametnula čitavom društvu, stvarajući na taj način monopol nad bavljenjem politikom.


Politika se predstavlja kao tabu, rezervisana je za podlace u kome pristojan svet nema šta da traži, a ne kao obaveza svakoga ko voli svoju zemlju. Postali smo pretpolitičko društvo podanika. Ovaj režim je samo do vrhunca doveo dugotrajni proces zarobljavanja države koja je stavljena u ludačku košulju partokratije, u kojoj su stranke zarobile medije, omogućio da izbori postanu farsa, otvorena krađa i manipulacija i da to dovede do potpunog urušavanja obrazovanja, zdravstva , pravosuđa, što za posledicu ima masovni egzodus Srba iz Srbije….


Prema podacima, 20 odsto građana Srbije, i što je još poraznije – 34 odsto mladih, želi da ode iz Srbije jer je izgubilo nadu u bolje. Svi ovi elementi ukazuju na strahovladu kao srce tame svake diktature i autokratije.


Podržavam proteste jer su u Srbiji javno proskribovani svi koji drugačije misle, provlače se kroz medijsko blato i u „fabrikama laži“ se proizvode u neprijatelje nacije, pošto je partija na vlasti sebe i svog Vođu izjednačila sa državom. Režim SNS je Srbiju pretvorio u autokratski i diktatorski sistem sa elementima fašizma.


Srbija je trostruko okupirana zemlja. Spolja je okupirana izdišućim predatorskim neoliberalnim kolonijalizmom, dok je iznutra okupirana partokratskom „hobotnicom“. I sa treće strane, okupirano je Kosovo i Metohija, dok predsednik Vučić, vodeći tajne pregovore i predlažući razgraničenja, krši svoja ustavna ovlašćenja.


Predsednik države otvoreno krši Ustav, shizofreno preuzima na sebe ulogu predsednika Vlade, ministra policije, inspektora, tužioca i sudije u stalnom je konfliktu interesa svoje partije i svih građana Srbije. Svaki dan nam govori da smo mi Srbi mali narod. I zbog toga protestujem. Može li biti mali narod sa tolikom žrtvom, miliona Srba ugrađenih u slobodu ove i ovakve Evrope? Ovaj je narod veliki, a mali su samo oni koji bi da ga unize, ponize i probaju da ga unište.

 



Tamara Milenković Kerković, redovna profesorka Ekonomskog fakulteta u Nišu

Izvor: Danas.rs