Dok je Stane Marković, Aćifovi sledbenici ne moraju da brinu

Mržnja Stane Marković prema odbornicima Dveri je više nego očigledna još od slučaja njenog otimanja odborničkog mandata Dveri.

Iako je konstatovala ostavku odbornice Danke Cvijović, kojoj je Miroljub Bjelić trebalo da bude zamena i iako je lično pozvala telefonom Bjelića i zamolila ga da dođe sledećeg jutra u njenu kancelariju i preuzme mandat kako bi ispravila sopstvenu grešku i kako bi se izbeglo „povlačenje po sudovima“, Stana Marković je sutradan prekršila svoju reč i izmislila čuvenu „Priču o lapsusu“.


Na prošloj sednici, Markovićka je izrekla opomenu meni kao odborniku opozicije i to ničim izazvana, i optužila me da sam Dragoljuba Zindovića nazvao kriminalcem. Da li je to njena autoprojekcija ili ona po sistemu poslatog sms od strane Zindovića sve bespogovorno, kao njegov potrčko, izvršava? Na kraju, svejedno je. Kada sam nju i sekretara Skupštine pozvao da pažljivo, na pauzi, preslušaju stenogramski zapis i obećao da, ukoliko se utvrdi da sam to izrekao, ću se javno izviniti i tražiti da mi se izreknu dve umesto jedne opomene, rečeno mi je da iz tehničkih razloga to nije moguće i da ću sutradan biti pozvan u kancelariju sekretara Skupštine gde će se sve greške ispraviti. To se ni do danas nije desilo. 


Stani Marković poručujem da damu ne čine štikle i haljina već damski maniri.


Na jednoj od prošlih sednica ista mi je izrekla opomenu za to što sam pomenuo reč četnik. Zamislite situaciju da se, u državi Srbiji, naziv pripadnika prvog antifašističkog pokreta u porobljenoj Evropi, zbog čijih zasluga smo danas i živi i slobodni, ne sme izgovoriti u njenom prisustvu. 


Danas sam doživeo novi presedan – kada sam, odgovorivši na optužbe bivšeg hodže, a sadašnjeg odbornika, Samira Tandira, da smo Dveri i ja fašisti i nacisti, replicirao opaskom da za razliku od njega koji je marširao po Novom Pazaru u zelenoj uniformi, u kakvoj je marširao i Aćif efendija, osvedočeni koljač Srba u Raškoj oblasti i veliki srbomrzac i saradnik SS nacističke divizije, od Stane Marković sam dobio dve mere opomene, što se stenogramski može potvrditi. 


Moj odgovor Tandiru je bio da Dveri i ja, za razliku od njega, organizujemo i učestvujemo na porodičnim šetnjama, a ne na bilo kakvim paradama, i da nisam ni fašista ni nacista već veliki poštovalac Ravnogorskog pokreta, prvog organizovanog antinacističkog pokreta u porobljenoj Evropi. 


Nakon izrečenih opomena, isključen mi je mikrofon na govornici i oduzeta mi je reč u nastavku sednice Skupštine. Posle toga se odbornik Fazlić iz SDA javio za reč i održao hvalospev ratnom zločincu Aćifu efendiji, tvrdeći kako je on, tobož, najistaknutiji bošnjački političar i branitelj glavnog grada „Sandžaka“, Novog Pazara, od četnika, i da ne sme niko da sruši spomen ploču tog zločinca.


Odbornik Dveri, Ratko Rakonjac, se prijavio za reč reklamirajući povredu poslovnika (član 87, Povreda dostojanstva Skupštine) i istakao da Stana Marković ne reaguje kada neko ruši ustavni poredak tako što proglašava Novi Pazar za nekakav glavni grad nekakvog „Sandžaka“, ignorišući činjenicu da teritorijalna organizacija Srbije poznaje samo Raški okrug čiji je administrativni centar Kraljevo a sastavni deo i grad Novi Pazar te da je jedini glavni grad u Srbiji – Beograd.


 

Borko Puškić
odbornik Dveri u Skupštini opštine Prijepolje