Српски Покрет Двери - Лого
Search
Direktnom demokratijom protiv bahate vlasti

Nedavna rasprava u Skupštini grada Novog Sada, o predloženom urbanističkom planu kojim bi se preostale zelene površine pretvorile u građevinsko zemljište i zalile betonom, pokazala je da se vlast, umesto da kao pravi službenik podnosi izveštaj građanima o tome šta je sve uradila i da traži njihovu ocenu svog rada, sve više postavlja nasuprot interesima građana, pa čak ulazi u direktan konflikt, ponašajući se kao da su građani neki delikventi i da je njihovo mišljenje potpuno nevažno.

Zato se Dveri zalažu za to da se uspostavi jedna normalna, zdravorazumska, oprobana praksa – direktno odlučivanje građana! Konkretna pitanja – konkretni odgovori. Naš životni prostor – naša odgovornost.


Čemu uopšte služi država? Čemu služi naša lokalna, gradska vlast?


Teorija kaže (a mediji nas svakodnevno ubeđuju u to) da je država organizovana kao jedno odgovorno telo koje rukovodi celom narodnom zajednicom, sa jednim jedinim ciljem – dobrobit što je moguće većeg broja građana. Ukoliko državne institucije ne postoje ili ne funkcionišu, kažu nam, zavladali bi haos, anarhija i otimačina ljudi kao vukova, dok, sa druge strane, sistem vlasti donosi stabilnost i pravdu. Narod ima demokratsko pravo da bira svoje predstavnike, koji treba da vrše vlast na različitim nivoima, i koji upravljaju svim opštim dobrima i službama, rukovode svim javnim poslovima potrebnim za funkcionisanje, grada, opštine ili države.


Znači, državni službenici su u službi građana i rade za njihovu dobrobit? Sjajna vest!


Kako onda da objasnimo situacije u kojima, demokratskim putem izabrana, vlast sprovodi neke svoje planove koji su suprotni volji građana? Nameće svoja rešenja, izglasava svoje predloge i izvodi svoje projekte, koji su protivni, ne samo interesima, već i direktnoj volji svojih građana. Teško da se može naći opština u Srbiji u kojoj nije bilo situacije da je lokalna vlast raspisala jedan tender i ugovorila jedan projekat, a da su sami građani tvrdili da je neka druga ideja ili samo drugačije rešenje, važnije i bolje za njih.


Paradoksalno je da vlast koju su sami građani birali nameće bilo šta tim istim građanima. Vlast bi trebala, kao pravi službenik, da podnese izveštaj građanima i da traži njihovu ocenu svog rada. Kod nas je potpuno suprotno – vlast, često na bahat način, sprovodi svoje odluke, a sa građanima koji pitaju, komentarišu ili, ne daj Bože, organizuju protest protiv nekog „projekta“, ulazi u direktan konflikt, ponašajući se kao da su građani neki delikventi i da je njihovo mišljenje potpuno nevažno.


Teško je poverovati da neko ko, isključivo, menjanjem stranaka uspeva da opstane u državnoj službi može da ima bolji uvid u potrebe građana od njih samih ili da ponudi tehnički kvalitetnije rešenje od nekog stručnog lica kome je taj segment profesija, a slučajno živi u kraju gde se sumnjivi projekat planira. Vlast se ne sme ponašati kao profesor koji ljutito ocenjuje neposlušnog učenika. Situacija bi zapravo morala biti obrnuta. Zaista je mučno slušati beskonačne rasprave i nadmudrivanja između građana i predstavnika vlasti, oko nekih pitanja koja se direktno tiču samih građana. Ključna reč u ovoj rečenici jeste: „direktno“. Ako se nešto nas direktno tiče, dajte onda da mi o tome i direktno odlučimo.


Definitivno postoji neki, blago rečeno, „šum“ u tom sistemu: građani – izbori – vlast – odlučivanje o potrebama građana. Hajde da preskočimo problem i povežemo same građane sa odlučivanjem o okruženju u kojem oni žive. Setimo se da je dobrobit građana smisao postojanja države i državne vlasti. Hajde da uspostavimo jednu normalnu, zdravorazumsku, oprobanu praksu – direktno odlučivanje građana! Konkretna pitanja – konkretni odgovori. Naš životni prostor – naša odgovornost. Ovo je, definitvno najsavršeniji i najpravedniji oblik odlučivanja, tzv. direktna demokratija, a njen princip bi se morao poštovati sve dok ne ugrožava neke druge građane.


U sprovođenju direktnog odlučivanja građana postoje dva problema: protivljenje vlasti i cena izvođenja. Svaka vlast koja se protivi ovome, nedvosmisleno pokazuje da nema pojma o tome šta je njen zadatak i smisao postojanja, da je demokratski proces prilikom kojeg je izabrana kriminalan, i da je državni aparat zloupotrebljen za ostvarivanje ličnih interesa. Drugog objašnjenja nema.


Što se tiče cene sprovođenja procesa direktnog odlučivanja (svojevrsnih malih referenduma) za njih važi kao i za ostale stvari – ukoliko postoji volja, pronaći će se i način, tj. organizovaće se različiti vidovi anketa i utvrđivanja stvarne volje većine građana, u zavisnosti od veličine i ozbiljnosti projekta o kojem se odlučuje. Oblik i metode anketiranja i validacije glasova su samo pitanja tehničke prirode, koja ne menjaju suštinu ideje o direktnoj demokratiji i sigurno se mogu lako rešiti.


Poražavajuća je činjenica da većina građana u Srbiji nije nikad čak ni čula za pojam direktne demokratije (demokratija – vladavina naroda), a kamoli da se nešto ozbiljnije uradilo po pitanju njenog uvođenja na način i u obimu u skladu sa mogućnostima.


Osim deklarativnog zalaganja za ovaj princip, mi ćemo se svim silama truditi prvo da se narod informiše o mogućnosti direktnog odlučivanja i ohrabri da zahteva isto, a osim toga, kad god budemo u prilici, predlagaćemo direktno odlučivanje kao savršeno rešenje u svakoj raspravi između vlasti i građana.



GrO Dveri Novi Sad


Будите у току!

Пратите нас на друштвеним мрежама: